Krećemo od odabira knjige i namjere bilježenja: želimo li pratiti radnju, stil ili ideje. Uspoređujemo dva pristupa: kratki sažetak po poglavljima naspram tematskih bilješki. Dogovaramo jedno pravilo: svaka bilješka mora imati barem jedan konkretan citat ili detalj iz teksta.
Za nove knjige i izdanja koristimo brzi zapis: tri rečenice o očekivanjima prije čitanja i tri nakon čitanja. Uspoređujemo naslov, dizajn izdanja i uredničke napomene s dojmom o sadržaju. Tako lakše vidimo je li hype oko noviteta opravdan bez predugog zapisivanja.
Kod knjiga za mlade čitatelje pratimo tempo i jasnoću, a kod klasika pratimo slojeve i kontekst. Uspoređujemo kako se mijenja naš fokus: u prvom slučaju bilježimo emocionalne reakcije, u drugom motiviku i simboliku. Nakon toga u dvije rečenice procjenjujemo kome bismo knjigu preporučili i zašto.
Za biografije i autobiografije uspoređujemo pouzdanost pripovjedača i izvore koji se navode. U bilješke dodajemo popis ključnih životnih događaja, ali i što se prešućuje ili ublažava. Time zadržavamo kritički odmak, bez traženja skandala i bez pretjeranih zaključaka.
Kod popularne publicistike i eseja radimo dvostruki zapis: teza autora i naš protuargument ili pitanje. Uspoređujemo jedan snažan primjer iz knjige s jednom situacijom iz svakodnevice koja ga potvrđuje ili dovodi u sumnju. Na kraju svake cjeline upisujemo jednu rečenicu što bismo mogli dalje istražiti.
Za recenzije po žanrovima koristimo istu matricu kako bi usporedba bila poštena. U dvije rečenice pišemo o zapletu bez otkrivanja ključnih obrata, zatim o likovima i tonu, pa o tempu. Potom ocjenjujemo kriterije specifične za žanr, primjerice uvjerljivost svijeta u fantasyju ili logiku tragova u krimiću.
Kad uspoređujemo ekranizacije poznatih romana, radimo paralelni popis scena i njihovih promjena. Bilježimo što je izostavljeno, što je dodano i kako to mijenja poruku, ali izbjegavamo vrijednosne presude bez primjera. U završne dvije rečenice opisujemo kome je bolji ulaz film, a kome knjiga.
Za organizaciju kućne knjižnice povezujemo bilješke s policama i navikama posudbe. Uspoređujemo organizaciju po žanru, autoru i raspoloženju, pa odaberemo onu koja nam najbrže vraća knjigu u ruke. Uz svaku pročitanu knjigu dodamo oznaku: zadržati, pokloniti, ponovno pročitati ili posuditi prijatelju.
Kod očuvanja starih knjiga bilježimo stanje primjerka jednako kao i dojam o tekstu. Uspoređujemo razinu osjetljivosti: tvrdi uvez, meki uvez, požutjeli papir, knjige s posvetom ili rijetka izdanja. Zatim zapisujemo jednostavne korake njege poput suhog brisanja, pravilnog slaganja i izbjegavanja vlage i direktnog sunca.
Za preporuke knjiga za početnike koristimo usporedni kriterij pristupačnosti: duljina, jezik, struktura i tema. U bilješkama navodimo dvije alternative po istom motivu, jednu lakšu i jednu zahtjevniju, kako bi izbor bio fleksibilan. Na kraju dodamo prijedlog knjige za poklon, uz kratko obrazloženje za koji tip čitatelja odgovara.